Doğa, iako mlada, nosi teret istine o obitelji. Rüzgar joj povjerava svoje osjećaje o ocu i o tome koliko ga je izdalo saznanje o prevari. On odlučuje da će svojim životom dokazati vrijednost i tražiti priznanje od Mehmta kao očinske figure.
Doğa pak sve više shvaća važnost povjerenja i ljubavi, te naglašava zahvalnost što ima oca poput Mehmta. Njihov emotivan odnos kontrast je hladnim i manipulativnim igrama odraslih.
