Sanem sjedi pored roditelja i sve pokusava da im kaze za udaju ali ne smije, jer svaka njihova rijec je uplasi. Sanem i Dzan se dogovore da sutra zovu majke i izvedu ih na kolac povodom rodjendana.
Sanem i Dzan se prisunjaju jedno drugom i pricaju sta i kako im se majke smiju. Sanem kaze Dzanu da sanja da se vjencaju na jednostavan nacin, da veceraju sa porodicom i da to bude neko skromno vjencanje.
Oni kazu da Huma i Mevkibe to nece dozvoliti. Kad su culi sve prigovore i nezeljene rijeci, Dzan predlaze Sanem da ne cekaju nista vec da se danas, sa dva svjedoka odmah vjencaju.
