Ali se iznenadio ponovnom iznenađenju Ibrahima i Firata i ostalih kolega na poslu. Jaman sve cini da svaki trenutak obraduje Seher. Počne da joj piše pismo ali mu ne ide od ruke te baca papire. Seher pronalazi te bačene papire i smješkajući joj se vidi sreća na licu.
Ali se uplaši kada ga tetka nazove da se ne osjeća dobro. Ali odmah odlazi do Sultan i pozivaju doktora. Ipak je Jaman uspio da napise pismo koje je doslo do Seher. Seher se boji da ga pročita, ali joj duša biva mirna kada ga napokon pročita. Ovaj put u potpunosti.
Jaman ulazi u sobu dok Seher cita pismo u kojem joj je Jaman rekao istinu kako je usla u njegov zivot poput izlaska sunca, svjestan kako ga je u početku gledala kao tvrdog, strogog i strašnog čovjeka. Bio sam takav dok mi tvoje sunce nije došlo.
Uvijek sam znao gdje da počnem ili da završim dok te nisam upoznao. Ja sam zaljubljena naivna osoba. Morao sam to saznati od tebe. Nikad nisam duboko disao dok ti nisi došla. Bio sam tvrd kao kamen, ali u meni je gorio plamen. Plamen koji se diže sa svakim osmijehom koji mi daš. To je dio pisma koje je Seher navelo da Jamanu da odgovor koji čeka.
