Boran je oteo Alju, srce mu je bilo puno tame, a misli zaslijepljene mržnjom. Vozio je bez milosti, kao da želi izbrisati i nju i sebe iz ovog svijeta. Alja je drhtala, ali u njenim očima nije bilo straha za sebe – samo bol i briga za Cihana.
A onda, kao sudbina, pojavio se Cihan. Svojim autom stao je nasred puta, ispriječio se između njih i smrti. Bez razmišljanja. Bez straha. Samo s jednom željom – da spasi Alju, pa makar ga to koštalo svega.U tom trenutku Boran je skrenuo, gurnuo Cihanov auto… i Cihan je nestao niz mračnu liticu.
Aljin krik rasparao je sve. Srce joj se slomilo u hiljadu komada dok je gledala kako čovjek koji je voli više od života nestaje u ponoru. Sve je stalo. Vrijeme, dah, nada. Ostala je samo bol i ljubav koja je bila jača od smrti.
