Neslihan govori tetki Adalet da joj da šansu sa Borom, da će se uvjeriti da je voli. Ali Adalet sumnja i dalje u njega. Jaman govori: Moj otac … umro mi je pred očima. I moj brat je otišao! Je li sada na redu moj nećak?
Zašto ne ja? Uzmi me! Ne on!
Seher: Bog nam ne daje prepreke koje ne možemo podnijeti. Ali ovo je previše. Testirana sam smrću svih koje volim. Majčina, očeva, sestrina bol još je uvijek svježa u meni. Ali ne mogu se nositi s ovom boli. Ne mogu dalje bez Jusufa. Molim te, nemoj mi ga oduzeti.
Zuhal dolazi do Seher i pita je je li to uspjela istjerati čovjeka za dva dana iz konaka? To je bilo i očigledno jer je prava zmija. Seher joj samo odgovara: Svaki put kad te pogledam, sjetim se dvije stvari koje su potrebne da bi bio dobar čovjek: jedno je čisto srce, drugo je dobroćudan um. Jadno. Ne posjeduješ niti jedno.
